• O NAMA
  • JAVNE NABAVKE
  • DOKUMENTA
  • KONTAKT
ћирилица | latinica
Muzej žrtava genocida Beograd
  • NASLOVNA
  • NOVOSTI
    • Arhiva novosti
  • NAŠ TIM
  • IZLOŽBE
  • BIBLIOTEKA
  • RATNE ŽRTVE
  • IZDANjA
    • Stručni časopisi i zbornici
      • Godišnjak za istraživanje genocida
      • Novomučenici – zbornik radova
    • Knjige
      • Knjige 2014. godine
      • Knjige 2015. godine
      • Knjige 2016. godine
      • Knjige 2017. godine
      • Knjige 2018. godine
      • Knjige 2019. godine
      • Knjige 2020. godine
      • Knjige 2021. godine
    • Katalozi izložbi
  • GODIŠNjAK
    • O časopisu
    • Uputstva za autore
    • Nanoviji broj
    • Arhiva
  • NASLOVNA
  • NOVOSTI
    • Arhiva novosti
  • NAŠ TIM
  • IZLOŽBE
  • BIBLIOTEKA
  • RATNE ŽRTVE
  • IZDANjA
    • Stručni časopisi i zbornici
      • Godišnjak za istraživanje genocida
      • Novomučenici – zbornik radova
    • Knjige
      • Knjige 2014. godine
      • Knjige 2015. godine
      • Knjige 2016. godine
      • Knjige 2017. godine
      • Knjige 2018. godine
      • Knjige 2019. godine
      • Knjige 2020. godine
      • Knjige 2021. godine
    • Katalozi izložbi
  • GODIŠNjAK
    • O časopisu
    • Uputstva za autore
    • Nanoviji broj
    • Arhiva
No Result
View All Result
Muzej žrtava genocida Beograd
No Result
View All Result

O antisemitizmu i objašnjenju koje vrijeđa

Muzej žrtava genocida Beograd Od Muzej žrtava genocida Beograd
16. marta 2020.
in Izdvajamo iz aktuelno
0
O antisemitizmu i objašnjenju koje vrijeđa
3
SHARES
402
VIEWS
Podelite na FejsbukuPodelite na Tviteru

Sedam dana nakon što je na portalu „Jadovno ’41“ objavljen posljednji tekst prof. dr Mirjane Stojisavljević, Iza zidina tajni, koji obiluje antisemitskim stavovima i govorom mržnje, a nakon reakcija institucija u Republici Srpskoj i Republici Srbiji, javnosti se, autorskim tekstom, obratio i gospodin Dušan Bastašić, predsjednik „UG Jadovno 1941“ i urednik pomenutog portala. Uputio je izvinjenje svima kojima je objavljeni tekst nanio uvredu ili duševnu bol, a posebno „pripadnicima sastradalnog jevrejskog naroda“. Ipak, iza izvinjenja je stajalo jedno veliko ALI. Jednostavnom analizom ovog ALI, čiji sadržaj vidimo u objašnjenju sporne situacije, moći ćemo procijeniti i specifičnu težinu upućenog izvinjenja.

U objašnjenju gospodin Bastašić navodi činjenicu da profesorka Stojisavljević radi na tri fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci. Zatim da je tekst objavio a da ga pritom nije u cjelini pročitao, jer je, kako kaže, „urednik portala Jadovno 1941. koji taj ozbiljan i odgovoran posao radi na volonterskoj osnovi, pored osnovnog zanimanja doktora stomatologije“. Dalje je ustvrdio da je sporni tekst objavljen još 2015. u knjizi Srbistika i komentari, a „koja se od tada kao i danas može lako naći, preuzeti u cijelosti kao PDF fajl i pročitati na zvaničnom sajtu Univerziteta u Banjoj Luci“. Na kraju gospodin Bastašić zaključuje: „Da li sam, i ne pročitavši trebao dovoditi u sumnju sadržaj i iznesene stavove u studiji koja pet godina stoji objavljena na zvaničnom sajtu Univerziteta u Banjoj Luci a čiji je autor redovni profesor na tri fakulteta tog istog Univerziteta?“

„Pasioniranom“ čitaocu sadržaja objavljenih na portalu „Jadovno ’41“ u posljednjih nekoliko godina, pada u oči ispoljeni „osjećaj za mjeru“. Gospodin Bastašić nam kaže da je Mirjana Stojisavljević profesor na tri fakulteta, a on je samo doktor stomatologije koji uredničke poslove radi volonterski. Ako makar i ovlaš pogledamo njegove autorske tekstove, vidjećemo da on nije uvijek ovako poštovao naučne autoritete. Štaviše, imao je veoma izražene hiperkritičke stavove (najblaže rečeno) prema nekim drugim univerzitetskim profesorima, potvrđenim poslenicima muze Klio od kojih neki imaju i nespornu međunarodnu reputaciju. Pritom je veoma uvredljivom smatrao sporadičnu opasku prema kojoj nije primjereno da se jedan stomatolog upušta u polemike sa istoričarima na striktno istoriografske teme. Ostavimo li po strani pitanje da li je „ozbiljan i odgovoran“ urednički posao moguće ozbiljno i odgovorno obavljati objavljivanjem nepročitanih tekstova, moramo razriješiti pitanje vezano za „volontersku osnovu“ uredničkog posla. Ako bacimo pogled na popise odobrenih sredstava koja dodjeljuje Uprava za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu pri Ministarstvu spoljnih poslova Republike Srbije, vidjećemo da je UG „Jadovno 1941“ za potrebe sajta tokom 2018. i 2019. godine dobilo sredstva u iznosu od 1.100.000 (milion i stotinu hiljada) dinara, ili nešto manje od 10.000 evra. Iako nisam marksista, imajući u vidu ove činjenice, čini mi se da u ovom slučaju volonterska baza ima veoma konkretnu finansijsku nadogradnju.

Kad je riječ o tvrdnji gospodina Bastašića da je knjiga Srbistika i komentari, u kojoj je prethodno objavljen sporni rad, dostupna na zvaničnom sajtu Univerziteta u Banjoj Luci, moramo konstatovati da se radi o neistini. Kao „dokaz“ svojoj tvrdnji gospodin Bastašić donosi fotografiju ličnog profila Mirjane Stojisavljević na veb platformi Akademija edu (Academia.edu). Profesorka Stojisavljević je ovdje registrovana kao profesor Univerziteta u Banjoj Luci, pa zbog toga u linku, ispred zvaničnog naziva stranice, stoji oznaka unibl, ali ova stranica nema nikakve veze sa zvaničnim sajtom Univerziteta na kojem je objavljen samo spisak djela Mirjane Stojisavljević bez bilo kakvog uvida u njihov sadržaj. Ovo gospodin Bastašić odlično zna, ali gradi konstrukciju koja mu „omogućava“ skrivanje iza autoriteta univerzitetskog profesora i samog Univerziteta. Sama poenta ovakvog odnosa leži u zaključku teksta gdje kaže: „Da li sam, i ne pročitavši trebao dovoditi u sumnju sadržaj i iznesene stavove u studiji“. Da li je ne pročitavši moguće dovoditi u pitanje bilo šta? Jednostavno bi trebalo da se odluči je li ili nije pročitao!

Storija o tome da li se radovi profesorke Stojisavljević nalaze na sajtu Univerziteta u Banjoj Luci ne predstavlja jedinu neistinu niti jedini pokušaj javne manipulacije podacima. Kao što vidimo, gospodin Bastašić govori o samo jednom spornom tekstu sa čijim sadržajem, kako kaže, nije bio upoznat. Ostaje pitanje da li je bio upoznat sa sadržajem ostalih tekstova profesorke Stojisavljević? Ukoliko nije, zašto su obrisani sa sajta „Jadovno ’41“, ali i sa nekih njemu bratskih sajtova, a ako jeste, zašto je izvinjenje upućeno samo za jedan tekst? Da podsjetimo čitaoca, na sajtu „Jadovno ’41“ od sredine decembra 2019. do početka marta 2020. godine objavljeno je pet tekstova profesorke Stojisavljević. Većina je prethodno objavljena u nekoj od autorkinih knjiga gdje ćemo, isto tako u većini, naići na iste antisemitske stavove i govor mržnje. Ako za momenat pristanemo na, dodijeljenu nam, ulogu beslovesne mase i povjerujemo da su svi prethodno objavljeni tekstovi na portalu „Jadovno ’41“ postavljeni bez prethodnog čitanja i da urednik nije imao uvid u njihov sadržaj, ipak ćemo se sresti sa jednim tekstom kod kojeg to nije bio slučaj. Riječ je o prvom tekstu profesorke Stojisavljević pod naslovom Velikim pokoljem do velike Hrvatske ili tajna istorija ustaštva. Tekst je objavljen 17. 12. 2019. godine a predstavlja izlaganje profesorke Stojisavljević na promociji knjige akademika Vasilija Krestića, Genocidom do velike Hrvatske. Gospodin Bastašić, što je lako dokazivo, bio je prisutan na toj promociji i čuo je pomenuto izlaganje. Tu je mogao čuti za postojanje „judeomasona“, „judenprotektora“, „judeohazara“, „judeokatolika“, „judeofašista“, „talmudske osvete“. I pored toga, tekst je kao prvi, u pomenutoj mini-seriji tekstova profesorke Stojisavljević, objavljen na portalu „Jadovno ’41“, a tek zatim su objavljeni slični tekstovi koje urednik „nije čitao“.

Ovdje je moguće postaviti pitanje samo o tome da li je gospodin Bastašić saglasan sa stavovima profesorke Stojisavljević, u cjelini ili djelimično, ili pak u njima ne nalazi ništa sporno, a možda je riječ i o nečemu trećem? Ako se makar i ovlaš zagledamo u djelovanje Udruženja i portala „Jadovno ’41“ u posljednjih pet godina, vidjećemo da je u tom periodu u više navrata vođena kampanja protiv srpskih institucija i istaknutih pojedinaca koji se bave istraživanjem tema holokausta i genocida nad Srbima u NDH tokom Drugog svjetskog rata. Tokom 2015. godine kulminirala je kampanja protiv episkopa slavonskog Jovana i Odbora za Jasenovac SAS SPC, zatim je u nekoliko navrata vođena kampanja protiv Muzeja žrtava genocida, a 2017. godine su žrtve kampanje bili organizatori obrazovnog seminara pod nazivom Obrazovanje o holokaustu, genocidima u NDH i prevenciji genocida koji je sproveden u organizaciji Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, Republičkog pedagoškog zavoda, Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci i Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. U svim kampanjama kao osnovna optužba navođeno je da se srpske institucije dominantno bave istraživanjem holokausta, ili kako kažu saradnici „UG Jadovno 1941“ favorizuju jevrejske žrtve, što prije svega nije tačno, a ovakva potreba za razdvajanjem žrtava prema identitetskom ključu, u čijem centru stoje Jevreji, sama po sebi ima latentan antisemitski prizvuk.

Generalno uzev, u ovom periodu, namjenski selektujući podatke postavljene na sajt i na oficijelne stranice na društvenim mrežama, rukovodstvo „UG Jadovno 1941“ kod čitalaca oblikuje utisak da se srpske institucije bave istraživanjem, ako ne isključivo, onda svakako dominantno stradanjem jevrejskih žrtava, dok su srpske žrtve i, generalno, stradanje Srba tokom Drugog svjetskog rata ostali u zapećku. Na ovaj način se kod čitalaca oblikuje konstrukcija prema kojoj je „UG Jadovno 1941“ jedino udruženje koje je zainteresovano za izučavanje srpskih stradanja, a koje za takvu funkciju nema adekvatan tretman u društvu.

Ako ove činjenice imamo u vidu, čini nam se da stavovi profesorke Stojisavljević nisu, ili makar nisu u cjelini, strani ni uredniku sajta na kojem su popularisani. Ipak moramo uzeti u obzir i određene kalkulacije koje su barem jednim dijelom uticale na objavljivanje njenih tekstova. Naime, ako pažljivo pogledamo naslov pomenutog prvog teksta profesorke Stojisavljević koji je objavljen na portalu „Jadovno ’41“, a ako u tekstu doslovno piše „Pokolj, kako prema instrukcijama udruženja Jadovno nazivamo zločin genocida počinjen nad Srbima u NDH“, postaje nam jasno da je prof. dr Mirjana Stojisavljević jedina osoba iz akademske zajednice u Republici Srpskoj koja je podržala prošlogodišnju odluku „UG Jadovno 1941“ o preimenovanju genocida nad Srbima u NDH u „Pokolj“.

Zbog svega navedenog čini nam se da se pojava otvoreno antisemitskih tekstova na portalu „Jadovno ’41“ može objasniti nedostatkom uredničke svijesti o štetnosti ovakvih ideja, ali i kao način popularizacije mrtvorođene ideje „Pokolja“.

Na kraju možemo zaključiti da je saopštenje za javnost gospodina Bastašića još jedna uvreda izrečena na račun onih kojima je trebalo da uputi izvinjenje. A izvinjenje je zaslužio onaj narod koji je imao šest miliona žrtava tokom Drugog svjetskog rata – ta nesreća počela je, gle čuda, objavljivanjem tekstova čiji sadržaj neodoljivo podsjeća na sadržaj onih objavljenih na njegovom portalu. Izvinjenje je trebalo uputiti i onom narodu čija država je prva prihvatila Balfurovu deklaraciju i čiji su kraljevi položili kamen temeljac za izgradnju sinagoge. Onom istom narodu čija je novija istorija, u ime „autohtonističke škole“, brutalno falsifikovana u tekstu Iza zidina tajni.

AUTOR: Dragoslav Ilić

www.srbiubih.com

Prethodni članak

Predstavljanje knjige Čedomira Višnjića „Kordunaški proces“: Dom vojske, 21. februar 2020. godine

Sledeći članak

Mere radi suzbijanja pojave i širenje zarazne bolesti KOVID-19

Muzej žrtava genocida Beograd

Muzej žrtava genocida Beograd

Sledeći članak
Mere radi suzbijanja pojave i širenje zarazne bolesti KOVID-19

Mere radi suzbijanja pojave i širenje zarazne bolesti KOVID-19

IZBOR JEZIKA

ћирилица | latinica

PRATITE NAS

NAJČITANIJI ČLANCI

  • edit post
    Nemački oficiri o broju žrtava u Jasenovcu

    Nemački oficiri o broju žrtava u Jasenovcu

    0 preporuči
    Share 0 Tweet 0
  • The Genocide Victims’ Museum Reaction to Mr. David Goldman Article Published in the Jerusalem Post/JPost.com on August 14th 2021

    0 preporuči
    Share 0 Tweet 0
  • Promocija dela „Popis vojnih i civilnih gubitaka Kraljevine Srbije u ljudstvu u Prvom svetskom ratu arhivske građe Vojnog arhiva“: Dom vojske, Beograd, 1. decembar 2019.

    0 preporuči
    Share 0 Tweet 0

ADRESA:

  • Trg Nikole Pašića 11/III
  • Beograd 11000 Srbija

KONTAKT TELEFON:

+381 11 339-8883

E-pošta:

  • office@muzejgenocida.rs
  • O NAMA
  • JAVNE NABAVKE
  • DOKUMENTA
  • KONTAKT

© 2019 Muzej Žrtava Genocida Beograd. Sva prava zadržana.

No Result
View All Result
  • NASLOVNA
  • NOVOSTI
    • Arhiva novosti
  • NAŠ TIM
  • IZLOŽBE
  • BIBLIOTEKA
  • RATNE ŽRTVE
  • IZDANjA
    • Stručni časopisi i zbornici
      • Godišnjak za istraživanje genocida
      • Novomučenici – zbornik radova
    • Knjige
      • Knjige 2014. godine
      • Knjige 2015. godine
      • Knjige 2016. godine
      • Knjige 2017. godine
      • Knjige 2018. godine
      • Knjige 2019. godine
      • Knjige 2020. godine
      • Knjige 2021. godine
    • Katalozi izložbi
  • GODIŠNjAK
    • O časopisu
    • Uputstva za autore
    • Nanoviji broj
    • Arhiva

© 2019 Muzej Žrtava Genocida Beograd. Sva prava zadržana.